hello henry lee

sav sjaj večeri aureola

Oct 27, 7:10 PM EDT
Suicide mistaken for Halloween decoration

FREDERICA, Del. (AP) -- The apparent suicide of a woman found hanging from a tree went unreported for hours because passers-by thought the body was a Halloween decoration, authorities said.

The 42-year-old woman used rope to hang herself across the street from some homes on a moderately busy road late Tuesday or early Wednesday, state police said.
The body, suspended about 15 feet above the ground, could be easily seen from passing vehicles.
State police spokesman Cpl. Jeff Oldham and neighbors said people noticed the body at breakfast time Wednesday but dismissed it as a holiday prank. Authorities were called to the scene more than three hours later.
"They thought it was a Halloween decoration," Fay Glanden, wife of Mayor William Glanden, told The (Wilmington) News Journal.

"It looked like something somebody would have rigged up," she said.

towers of babilon, tako nešto

Ne znam koliko su ljudi upoznati sa Novim Zagrebom, ili Zagrebom uopće, ali sada je na meti Novi Zagreb, nešto je opet dospijelo na televiziju. Prije sam živio u jednom od naselja u Novom Zagrebu i eto tamo imam još podosta prijatelja pa me se više manje tiče ova tema.

U naselju Siget ima jedna, vrlo modernistički projektirana, crkva, makar bih ja upotrebio riječ katedrala jer izgleda kao da se u njoj grade svemirski brodovi, nije nešto nametljiva naspram svoje veličine. Nalazi se na kraju naselja, a to znači otprilike i na rubu Zagreba, barem nekako urbano gledajući.

Krene li se istočno Avenijom Dubrovnik nakon otprilike 15 minuta hoda doći ćete do još jedne crkve, čija fasada koja gleda prema aveniji nije obojana već par godina od postojanja. Krenete li od same crkve u Sigetu, doći ćete u Sopot, gdje je jedan od onih teniski igrališta pod 'balonom' sad zamjenila još jedna crkva u izgradnji.

Pozornost obratite na naziv naselja - Travno. U tom naselju, koje je još stotinjak metara istočno od Sigeta, u roku od par mjeseci (jako kratko u svakom slučaju) je odobrena gradnja još jedne crkve i to ni manje ni više na tom travnom u Travnom. Navodno tamo negdje pedesetak ljudi ima problem jer moraju mise i ostalo obavljati u nekoj prostoriji i to im je neprihvatljivo. Tako je sva Božja bića su jednaka i sve ih je on stvorio - super zvuči zar ne - pa neće valjda tim istim bićima smetati da se na njih nabaci beton jer 50 ljudi ne smatraju komoditetom hodanje od sto metara.
Ljudi su izašli protestirati tome, naravno, čak se piše i peticija i slično. Ne znam kako će vlasti reagirati na to, ali to je zaista loša odluka.

Ovdje se treba vidjeti ironija koja izgleda mnogima biježi od spoznaje, a to je da nema razloga zašto, ako vjerujemo u nešto snažno i želimo tome nešto posvetiti, nemamo oltar u jednoj prostoriji svoga stana nego moramo ići među ljude da nas vide da vjerujemo.
Cijeli princip javnog učenja, kada je bilo puno više nepismenih i neobrazovanih ljudi okolo, pa je trebalo sve to naučiti kako se treba ponašati i slično - sad se to pretvorilo u kulturni i društveni običaj, koji gubi na značenju što ga ljudi više iskorištavaju za pokazivanje svoga statusa u društvu i prikazvanje (ili bolje reći isticanje) svojih (odnosno ''onih kojih idu u crkvu'') osobina.

U poznatijim renesansnim središtima u Italiji možete primjetiti da većinu gradski središta čine crkve, neke su stare i zatvorene, a tik pored njih nove. Sve je to pretvoreno u povijsne znamenitosti. Žalosno je što se sve to znanje i genijalnost umjetnika morala uliti u tako uske krugove, ali eto šta se može.
Izgleda da u Novom Zagrebu moraju biti crkve u svim smjerovima, kao u srednjem vijeku. Slutim urotu da im to treba tako da mogu slati svjetlosne signale s jednog tornja do drugog, to bi ljudi i činili da je bilo po volji srednjevjekovnih svećenika, zar ne?

sa kioska

Lektire nisu više moj problem, iako možda nije tako loše da te netko natjrea da pročitaš neke klasike i vrhunce literarnog stvaralštva. Književni klasici su one knjige koje bi svi željeli da su pročitali, ali nemjau pravu volju da to učine, vrlo su slične klasičnoj glazbi - simfonije, opere i slično zahtjevaju orkestre i zborove, stotine izvođača, a kadkad jednostvano više volimo neku stvar odsviranu sa ukupno tri akorda.

Ne znam da li je to bila propaganda ili nešto slično, ali osjetio se pravi buzz kada je počelo novinsko izdavaštvo. Jeftine debele knjige koje su već po glasinama jako dobre (klasici), svi su to kupovali iako čisto sumnjam da je netko pročitao sve što su kupovali (sam sam pročitao samo 'Dobro jutro, tugo' koja mi se jako dopala i prvih sto stranica 'Dobrog vojnika Švejka' i to kad sam čekao nešto kod policijske stanice u vezi vojnog roka). Bilo je tu i riječnika i slikovnica i sličnog pa onda knjige hrvatski autora, pravi mali boom, ali onda je sve uvenulo.
Knjige su zamjenili dvd-i koji se vjerovatno jako rijetko pogledaju, ali imaju istu tu reputaciju kvalitete. U svakom slučaju u našem društvu televiziju je puno lakše jer zahtjeva puno manju aktivnost i pažnju.

Nije bila više važna ni funkcija knjiga kao ukras ili pokazatelj obrazovanosti.
Da parafraziram J. Seinfelda: ljudi misle da oni koji nose naočale puno uče i puno znaju, čekaj malo, ako vidimo nekoga sa slušnim aparatom ne pomislimo 'hej taj mora da jako pozorno sluša'.

trenutačni uzori u nas

Dakle pri povratku sa subotnjeg sata tjelesnog odgoja (na sleme, na sleme, na sleme), dok smo se vraćali kroz centar, služio sam kolegi, koji ne živi u Zagrebu, kao vodič kroz dućane s igračkama. Ovo možda zvuči malo čudno pa da pojasnim - pokazivao sam dućane s igračakama oko centra jer je tražio nekog određenog medvjedića za svoju curu.

Vidjeh puno medvjedića, i ostalih plišanih stvorenja, i nije mi bilo jasno zašto nijedan ne odgovara. Nisam obraćao neku pozornost na što je točno tražio, nekako mi se činilo da netko sa u dvadesetima nema šta zainteresirano tražiti plišane igračke, ali dobro...uglavnom, u jednom dućanu sam shvatio da se radi o nekim medvjedićima koji svjetle ili šta već - pa dobro ako baš tog nekog tražiš, ali sve trgovine su rasprodale.

Zašto je pet-šest trgovina uspjelo to rasprodati, pitate se? Zato što se netko na 'Big brotheru' igrao s takvim. Molim?!?!?!

Sad ide dio gdje kritiziram BB, nisam podržavaoc toga i ne gledam, u smislu da pratim, ali pogledao sam o čemu se radi na showu:
Kako po bogu milome to može biti trend? Razumjem da firme poput T-mobile tamo ubacuju svoje poruke, danas nema mjesta gdje nisi okružen reklamama, ali igračke? (samo ubacujem da mi je jasno da je neka djevojka to imala i slično, bez obzira na takve stvari)

Ti ljudi su uzor? Po kojem to principu? Parfeme, odjeću donje rublje, telefone, deterđente, aute, cd-e - sve vidiš reklame i neki modeli i poznate osobe (muzičari, sportaši etc.) - stvara se imiđ da ako koristite te proizvode nešto te slave, pameti, talenta, uspjeha će se prenijeti na vas - to je princip, jel tako?
Sad dođu neki ljudi koji nemaju pamtnijeg posla ili većih ambicija od toga da budu u kući sa destak drugih osoba, pod stalnim budnim okom, 3 mjeseca i oni postaju uzori.

Jedan od natjecatelja u prošloj sezoni, ne znam kako se točno zove, ali stalno je obrijane glave i živi u Pazinu, bio je izviždan sa pozornice kad je radio nekakvu promociju u Pazinu, zato što svi u tom gradu znaju da je on lijena bitanga jer vide šta cijelo vrijeme zapravo radi, to mi je potvrđeno od rođaka koji tamo živi.

Možemo i reći u osnovi - ti 'genijalci' ne znaju ni igrati tu igru (to BB na kraju krajeva i je). Novci su u tome što su oni potpuno razgolićeni pred javnosti, ali po nekoj logici cilj je igre u tome dastrategijom i kontroliranjem međuljudskih odnosa osvojiš konačnu nagradu, sve ti je na raspolaganju - od dobrote, sexa, kuhinjskih noževa (pitam se da li bi zaustavili sve da netko nekoga ubije ili nešto slično?), igrivost je zapravo jako dobra.
No to u stvarnosti nije tako - on žedru, spavaju i dosađuju se i rade gluposti kao atrakciju - što zapravo bilo tko može bolje raditi i još da ne ispadne kao životinja u cirkusu.

Ljudi to onda kvalificiraju kao neku zanimljivu psihu za promatranje, nekakav labaratorij i k tome ljudi koji cijeli dan ništa ne rade postaju uzori njihovoj dijeci (svijesno ili ne svijesno). To nije labaratorij, bi li znanstvenik uzeo retardiranog miša da nađe izlaz iz labirinta - ne bi, osim ako ne smatra tog retardiranog miša retardiranim.

i want it all - depeche mode

I see a river
it's oceans that I want
you have to give me everything
everything's not enough

It's my desire
to give myself to you
sometimes

Sometimes I try, sometimes I lie, with you
sometimes I cry, sometimes I die, it's true
somewhere I find, something that's kind

And I've crossed the line again
a line I drew in sand
still you give me everything
and everything's not enough

I'm ready but not willing
to give myself to you
sometimes

Sometimes I try, sometimes I lie, with you
sometimes I cry, sometimes I die, it's true
somewhere I find, something that's kind

Come on over, lay down beside me
and I'll try
Come on over, lay down beside me
and I'll try
and I'll try

I want it all

kronika

Mjesec je dočekao jutro više nego sunce
plavi zapad polako ga je vukao nekome drugome
na drugom kraju svijeta,
eto dobar pratioc noći ipak je pričekao da se ukrcam na tramvaj

Kako čudno da netko u svojim dvadesetima
može još biti začaran sjenama na zidu,
nastavljam čitati knjigu,
u pozadini hihotanje djevojčica
da sam barem tako slobodan...

Pulover preko vojnčke košulje?
umjesto da budem začuđen,
razmišljam koliko će se rastegnuti tkanina
sjetim se nečega -
razlika između junaka i luđaka je u tome što junak uspije

Na putu prema ustanovi
leže veliki betonski cilindri sa zemljom
biljke, polucrkle, vire van, čak se i prelijevaju,
ljudi ih koriste kao kante za smeće,
i netko to čisti prije svakog novog dana
možda još uvečer

Crnokosa ljepotica
lica blijedog, ali sakrivenog crnilom
nasmiješi se kad me ugleda
zato znam da ima loši ukus.

Doma me prolaze tri plave šestice
rečeno mi je i za zvijer
i za san koji ju povezuje,
pitam se - šta ona misli o svemu ovome?

medo i mlijeko

Nisam imao u planu ništa pridodavati, ali eto sada u kuhinji sam dobio inspiraciju.

Kako sam se preko vikenda počeo buditi sa groznim bakterijskim otpadom (to je najnegadnija formulacija što sam smislio), bilo je pitanje vremena kad će me uloviti onaj umor i ona bezvezna temperatura 37,1-37,5 stupnjeva. To se dogodilo danas popodne kad sam se vratio iz grada sa svojim novim Depche modeovim albumom (koji btw nije za ne fanove ove grupe) i pojeo malo purice i mlince od jučer.

I sada dok sam ulijevao med u mikrovalno-zagrijano mlijeko (atomsko mlijeko ako želite), došao sam do zaključka o nepraktičnosti.
Nisam najspretniji oko takvih stvari i to se iskapalo po cijeloj šalici i znao sam da će lijepiti sve dok ispijam. Inače bih si napravio čaj, ali previše sam umoran da se bavim svim napakanjem i cijeđenjem etc. Ne volim toplo mlijeko i mislim da nema nikakve koristi osim što se može dobiti kajmak :) mmm, kajmak.
Ovdje da kratko ubacim nostaligiju koju sam osjetio vidjevši danas spot Parnog valjka 'Moja je pjesma lagana' i zaključak mog oca koji je ustvrdio kako se danas, iako sa možda više novaca, živi puno stresnije i njegovu nostalgiju po tom pitanju.

Sutra bih najradije ostao doma, ali imam osam sati predavanja i seminara pa prema ću se i napatiti (uključujući ljude koji će morati slušati moje ispuhivanje nosa cijeli dan). A baš sam si nabavio novu knjigu za čitati, sad još i cd pa topli krevetić - tako primamljivo zove, i zove, i zove, i zove....i zove.

Medo iz naslova je medo koji mi je poklonila rođakinja iz...Meksika mislim kad sam imao tri ili četiri godine. Prije je ležao pored mog jastuka, ali ne puno prije nego što smo se preselili spremio sam ga u ormar. Ne znam gdje je sad točno i ne znam da li je ikad pran, vjerovatno je više usisavan nego pran :P kao komad namještaja, ali nekako s više duše od ičega u sobi.
Jedna od onih stvari iz djetinjstva.

U svakom slučaj bolje medo iz djetinjstva i hladno mlijeko, nego toplo mlijeko, ljepljivi med i svi problem koje odrastanje donosi.


p.s. slika se odnosi na dječiju maštu :P

tripping - robbie williams

prokletim singlovima koji dolaze prije albuma :P, može i 'Precious' - Depeche mode

First they ignore you
then laugh at you and hate you
then they fight you, then you win
when the truth dies very bad things happen
they're being heartless again

I know it's gone and there's gonna be violence
I've taken as much as I'm willing to take
but why do you think we should suffer in silence?
When a heart is broken there's nothing to break

You've been mixing with some very heavy faces
the boys have done a bit of bird
they don't kill their own
they all love their mothers
but you're out of your depth son have a word

I know it's gone and there's gonna be violence
I've taken as much as I'm willing to take
Why do you think we should suffer in silence?
the heart is broken there's nothing to break

All is wonderful in pace life
dreaming of the sons she wants
you should see me in the afterlife
picking up this son who goes

When you think we're lost, we're exploring
why do you think it's worth some adoring
you don't want the truth, truth is boring
I've got this fever need to
leave the house, leave the car
leave the bad men where they are
I'll leave a few shells in my gun
and stop me staring at the sun

I know it's gone and there's gonna be violence
I've taken as much as I'm willing to take
but why do you see we should suffer in silence?
my heart is broken there's nothing to break

to tako treba

Kako me boli grlo pa ne mogu puno pričati puno ću pisati, jer kao moji postovi nisu duuugi (kaže statistika oko 315 riječi u prosjeku).

Bratiću je rođendan - sretan rođendan i znaj da te planiram danas nazvati i isto ti reći.


E sad, zapisao sam si šta sam htio reći (pc nije bio tada upaljen i to je sve naškrabano olovkom na komadić papira 8x8 cm):

Dakle iza ponoći se na HRT-u vrti jedna dokumentarna serija o umjetnosti i kako je ona umiješana u razvoj društva i koliko je utjecaja imala kroz povijest.
Primjer na početku je dan - kampanja predsjednika Busha. Netko tko nije sposoban reći narodnu poslovicu (ovdje govorim o govoru čiji je dio bio ''fool me once, shame on you; fool me twice, shame on me.'' dakako to nije ono što je on uspio reći) može biti izabran za predsjednika, dvaput k tome, i uspije se prikazati kao hrabri vođa i brižan političar.

Ono što mene muči u tome je da ti dizajneri i organizatori imaju takav manjak morala i budu tako podložni poslu i zaradi da je to zastrašujuće. Izgleda da je od davnih vremena, iako u različitim oblicima i funkcijama, novac, tj. umjetnost određivala vođe pa tako i sudbinu civilizacija.

Zapravo to i nije tako čudno kad se pogledaju one blage ironije u svakodnevnom okruženju, banalnosti poput plemenite pljesni koja je zapravo nešto što inače smatramo pokvarenim, ali u ovom slučaju to tako treba ili da zapravo od prvih nastambi nismo promjenili osnovni materijal od kojeg radimo nastambe, sve se poboljšalo i nakitilo, ali u principu još živimo u zemlji jer to tako treba ili ljudi koji godinama idu u crkvu i hvale se kako su veliki vjernici, ali ako se može prevariti, povrijediti ili iskoristiti drugoga za svoju korist, onda je sve u redu jer to tako treba.

Čovječanstvo samo sebe vodi za ručicu u propast - to tako treba.

Sad idem baciti papirić, iskoristivši ga za zabilješku blesavih misli koje neće promjeniti svijet ni koristiti nekome - i to tako treba.

faaaks

Prvi dan, prvi dan da sam zapravo imao neke predmete, eto mene kasnim desetak minuta jer sam zaspao - pouka izvučena nakon stajanja na predavanju više od dva sata, i pokušavanja vođenja bilješki u isto vrijeme.

Naravno tu je onaj osjećaj prenatrpanosti i količina obaveza i opterećenja koja te jednostvano vuče da odeš u daleke zemlje i leave it all behind ili, ovisno o karakteru čovjeka, zavučeš u krevet, prekriješ plahtom i čitaš slikovnice ili slušaš glazbu dok ne zaspiš od umora ili manjka kisika.
Osjećam se potpuno odsječeno od kolega, ne znam da li je to zbog toga što možda osjećam neki prezir prema pojedincima ili samo jednostavno umora ili ja neke umaram. A bit će šta će biti.

Opet je ono bezvezno vrijeme koje te tjera da nosiš jaknu i tri sloja odjeće ujutro, a na povratku doma kratke rukave i kratke hlače pa 10. mjesec je za boga miloga. S druge strane, dolazi zima, moje, da imam omiljeno godišnje doba, omiljeno godišnje doba.

Pišem u dugim segmentiranim rečenicama jer sam umoran i iscrpljen i u depresiji, možda sam se čak i razbolio. Tu bi sad trebala neka šala na ''U zdravom tijelu, zdrav duh'' i da znam više latinskog objasnio bih zašto se one tenisice Asycs zovu prema prvim slovima u toj poslovici, ali ne znam (hvala profesoru na dvije godine mučenja).
Tako da se pouzdam se na sveznajućeg oca, koji je sve manje sveznajući i sve više sve irtantniji u tom pogledu, ali to je sada druga priča.

svijet paprika

Sve je započelo kada je prijatelj ujutro (više oko podneva) došao po nekakve cd-e koje sam mu obećao jučer pa sam ga poslije odlučio otpratiti dijelom puta do doma.

Zapravo sam to učinio jer sam morao pokupiti svoje fotke za iskaznice i dvije kemijske olovke iz sandučića (duga priča), ali to je završilo tako što sam se smrzao do kosti i hodao poprilično dugo u trenirci i staroj crnoj majci, kratkih rukava, sa slikom iz Star Warsa i ispunjenom plavim mrvicama mog pokrivača...

Još jedna subota bez nekakvog posebnog sadržaja. Nisam gledao utakmicu iako sam zbog toga išao van, nisam bio ni u gradu iako sam zbog toga išao van, ali nahodao sam se.

Nakon lunjanja po Novom Zagreb, vratim se doma; pomalo mokar jer je pomalo počela padati kiša, pomalo promrzao jer je pomalo hladno u oktobarskim noćima.
Otvorim vrata od stana i udari me miris, iako bih ja rekao smrad, paprika. Svaka ravna ploha u kuhinji puna paprika jer su starci odlučili ispeći, ranije tog dana na Zelenoj tržnici kupljene, crvene paprike.

Eto to je sve, evo par slika iz absolutno nikakvog razloga:

Zelena tržnica


vidi se šta je

damien save me - dave stewart

Damien save me
and be my guide
sooner or later
we're all gonna die

When we were walking
through the streets
everything you said was bittersweet
and I wish that we could be in a
bottle of time just you and me

Let's talk about the ways and means
the body shape
the love supreme
and drink drink until we disappear

Damien save me
and be my god
sooner or later
I'm gonna die like a dog
cut me in half
and I’ll let you see
what this whole wide world
has done to me
I'll be you sacrificial cow
just tell me when and I’ll
show you how

Let's talk about
the sacrifice
the body limbs
that rest on ice and drink drink until
we disappear

I know you'll never let me down
down down down
so let's take it and push it
and kick it and break it
and turn it all around.

Damien save me
and be my guy
sooner or later
we're all gonna die

When we were walking
through the streets
everything you said was bittersweet
and I wish that we could be
in a bottle of time
just you and me

When we were walking through the streets
...walking through the streets
...walking through the streets.

jedan od razloga...ne voziti...tramvajem

Prekjučer. Dakle četrnajstica je klizila po tračnicama prema jugu. Vagoni su se polako praznili kako se približavala mostu i napuštala gužva centra grada. Druga kola sad su bil poluprazna i ne bi čovjek rekao da se moralo stajati i boriti za kisik prije samo par minuta.

Vraćao sam se s faksa u to kišno i vlažno poslijepodne (ala to zvuči kliše, ali bilo je tako). Kako smo prelazili most, u tišini između dvije pjesme na mom mp3 playeru, začuo se jecaj u prednjem dijelu kola.
Vidio sam ga kad je ušao kod meksičkog restorana još u Savskoj, imao je devet ili deset godina, bio je spreman za školu, onako sa prevelikom kockastom torbom, vrećicom za tenisice i općenito prenatrpano malo dijete.

Ne znam za ostale, ali znam da mene starci nisu u prvi razred puštali samog u školu, a živio sam 5 minuta pješke od nje i to bez prelaženja ceste i sličnog. To je išlo do tog stupnja da sam jedno vrijeme dolazio oko pola 7 ujutro jer je stara išla rano na posao ili bih kasnio na sat kad bi me vodio stari (jedan dan sam samo otišao bez njega i to je bilo to, ali sada nema veze). Kako sad neka majka pošalje dijete prvi put samo u grad?!

- Mama, poslala si me na krivi tramvaj!! - mali je jecao na mobitel (koje navodno sad baš svatko ima, ali eto pokazalo se korisnim u ovoj situaciji). Pokušavao je ne plakati, ali eto pogledao sam malo po tramvaju i neki su se jednostavno malo zlobno nasmiješili, a neki su to ignorirali (svi su to dakako čuli jer je bilo to ono doba dana kad svi u tramvaju šute).

Sad takve stvari je lako gledati kada se već dogode i svatko je admiral poslije bitke, ali trebalo mi je par trenutaka da se snađem, a klinac je već istrčao iz tramvaja i vozač nije ni sekundu poslije zatvorio vrata i krenuo. Bilo mi je žao što eto nisam brže reagirao jer ionako nisam morao negdje biti tada, ali eto tek kada sam se vratio doma shvatio sam da sam vjerovatno trebao izaći na slijedećoj stanici i vratiti se.
Klinac bih me možda čudno gledao, na kraju krajeva tko ne bi reagirao kad bi mu došetao netko i rekao mu da će ga odvesti kamo treba ići...

Tako se ni te noći nisam naspavo. Ne želim ni pomišljati šta mu se moglo tamo dogoditi, a sigurno će biti to jedna od onih stvari koje će uvijek pamtiti i koja će se pretvoriti u fobiju od tkozna čega.

kako da vas pamte, što je zadnje što imate za reći?

kiša pada, trava raste

Da trava raste, probija asfalt dapače. Možda ništa tako dobro ne upućuje na prolaznost vremena (osim možda smrti) kao popucali pločnici.

Moram priznati da mi je ta pjesma uvijek bila nekako, vrlo tajanstvena, ne samo zato što nisam kao mali mogao naučiti sve riječi. Nekako je melodija bila jako jeziva. Dan danas se više naježim od te pjesmice nego od, ne znam, na primjer spota Mansona ili čega već.

Eto sada je već prošla ponoć, srijeda je. danas u 8 ujutro pisao bih još jedan test da sam imao živaca prijaviti i pripremiti se. Tako sada, kako mi faks počinje tek u ponedjeljak, a prijateljima je već počeo, nemam baš puno toga za raditi - to u mom slučaju nije dobro.
Kada se malo povučem, ne kominuiciram previše s drugima i slično - osjetim da se promjenim i postanem vrlo ciničan...uglavnom postanem smiješan samo sebi.

Možda ovo samo kiša govori. Vrijeme nije za šetati vani, ali je svakako vrijeme kada se možete zamotati u najdražu deku i razmišljati na miru...

nove granice, novo ime

Iako potpuno nevažno za ostatak svijeta, jučer sam si kupio primjerak albuma Nick Cave and the Bad Seeds - Greatest hits.
Podosta macabre kolekcija, ali i nesumnjivo vrlo kvalitetna, makar ne mora biti i nije za svačiji ukus, glazbeno koliko i tekstualno.

Naravno sad ću napraviti ovo:

straight to you - nick cave & the bad seeds

All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time

The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again

Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time

Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time