hello henry lee

srijeda, 11.01.2006.

me and my car

Tako je melankolično kad vidim "Siječanj" na kalendaru. Još jedan rođendan slijedi. Vrijeme se tako odugovlači kad si mlad, a tako je kratko kad prođe. Netko je dobro rekao kad je tvrdio da bi mladost trebala biti za starije.

Kada smo još imali krem (smeđkasta, umjetna boja vanilije, tako nešto) Ladu, dobri dani Juge (valjda). Stari je kupio auto kad sam imao dvije godine i moj nono ga je onda vozio iz Pule (gdje je stari kupio auto) u Zagreb. Sijećam se kako sam mjerio svoju visinu, ne prema tome koliko je visoko oznaka na drvenom okviru u spavaćoj sobi staraca gdje se mjerila moja visina, nego po tome da li se mogu ispružiti na zadnjem sjedištu i spavati. To je dakako postajalo sve teže, ali počeo sam se i navikavati na duže vožnje, nekako se sve to izjednači na kraju.

Apsolutno ne znam gdje je sada taj auto, promjenili smo dva otada. Stari kaže da sam ja prodao auto (jer sam pokazao čovjeku Samaru kad je kupac bio došao usred radnog dana). Čudno je to, kao prodao sam dio povijesti obitelji, je li to odgovornost?

Zatim se sjećam zgode kada smo pokušavali iz Sv. Klare dofurati neku mladu (cirka tri metra) brezu (sa korijenjem i svime) u naš vrt. Dan prije je padala kiša i iz nekog razloga još se sijećam prizora koji se odvijao kroz stražnje staklo, kako je stara nestala u valu blata.

U tom autu se gradila i moja glazbena karijera. Imali smo nekoliko kazeta koje su bile u autu, između njih je bila kazeta sa Roxette i soundtrack Streets of fire. Tako bih isprobavao širinu stražnjeg sjedala i buljio u smeđi tapecirani strop, dok su kotači brujili par centimetara od moje glave i ljeti bi mali dotok zraka dlazio iz nekog homemade ventilatorića koji je stari ugradio, anyway pjevušio bih na sve te kazete znajući sve riječi (možda samo misleći da znam) napamet, bez ikakve kontrole. Zimi bi tu još bili kamenčići koji su skakutali oko kotača.
Ponekad bi zatvorio oči, pjevušeći, i kilometri bi prolazili i sve je bilo ok.

- 01:03 - komentiraj (1) - isprintaj za poslije - #

time - pink floyd

Ticking away the moments that make up a dull day
you fritter and waste the hours in an offhand way
kicking around on a piece of ground in your home town
waiting for someone or something to show you the way

Tired of lying in the sunshine, staying home to watch the rain
and you are young and life is long and there is time to kill today
and then one day you find ten years have got behind you
no one told you when to run you missed the starting gun

And you run, and you run to catch up with the sun, but it's sinking
and racing around to come up behind you again
the sun is the same in a relative way, but you're older
Shorter of breath and one day closer to death

Every year is getting shorter, never seem to find the time
plans that either come to nought or half a page of scribbled lines
hanging on in quiet desparation is the English way
the time is gone the song is over, thought I'd something more to say.

- 00:55 - komentiraj (0) - isprintaj za poslije - #

ponedjeljak, 09.01.2006.

don't throw your lifelines away

Začuđujuče je šta sve ljudima šetucka po glavi i kako razmišljaju o svijetu i vama.

Jučer, nakon podužeg hodanja po gradu i obilaženja prodavaonica sa glazbalima, stigao sam doma. Iako promrzao, htio sam se pohvaliti svojim novim elanom i napredkom u tome da se počnem baviti glazbom. Stari je nešto prčkao po dvdu, a stara je kuhala večeru u kuhinji.
Sve jače krulio mi je želudac, ali kada moja umjetnička strana zove onda nema zaustavljanja. Što me naravno uvijek dovodi u glupe situacije...

m: I gdje si bio?
ja: Malo po gradu, prijatelj mi je pokazivao dućane, znaš vidio sam rabljenu gitaru za 9000 kuna.
m: 9000?!?!? Jesi li ti popizidio?
stari se javlja iz dnevnog boravka: Daj se ti prvo upiši u neku u školu, odi probati svirati negdje da vidiš da li ti ide da li ti to možeš.
ja: Nisam mislio kupiti tu gitaru, samo kažem da sam vidio, kupio bih nešto za soma i soma i pol...
m: Šta je sa onom školom, da se prvo tamo upišeš?
ja: To mi nikako ne paše, ni upisi ni raspored...
m: Jesi potražio negdje drugdje?
ja: Jesam.
stari iz dnevnog boravka: Sad ćeš potrošiti te silne pare da bi se igrao dvadeset minuta...
m: ...I onda će skupljati prašinu.
ja: Ne će skupljati prašinu, osim toga može se prodati, ako baš moram...
stari iz dnevnog boravka: Probaj prodati prvo onu maminu harmoniku, koja stoji tu već godinama pa da vidiš.
ja: Ali...
m: Zbilja je bezveze davati tolike novce, ti odustaneš od svega.
ja: ?
m: Odustao si od onog tenisa, odustao si karatea...
stari iz dnevnog boravka: ...išao si tamo u teretanu pa si odustao.
ja: ? (pa onda još) ?? Trener tenisa je otišao prodavati osiguranje, teretanu sam išao neko vrijeme, a na karateu sam bio jedanput da vidim kako je i rekao da neću. I bio sam u četvrtom razredu osnovne!

Tako se to nastavilo još neko vrijeme, dok nisam odustao i otišao se presvući u svoju sobu. Još jedan san je (malo) odgođen. Dakako ne bi bilo problema da nisam svoju stipendiju prebacio na račun od starog da se pokrije minus i da "ne idu bezveze rate, a dat ćemo ti mi novac kad treba". Ne znam kako sam tu foru popušio.

Da vidimo koji drugi hobi bi mogao započeti... ;)

- 20:04 - komentiraj (0) - isprintaj za poslije - #

četvrtak, 05.01.2006.

tmurnost

Kad bi barem kišilo da imam neki razlog za ostati u kući.

I ovaj snijeg već ide na živce - kad je beba kad počinje padati onda se čudiš i neobično vežeš, kad je tinejđer čekaš da se slegne i sav je neutaživ, kad je odrastao onda je za grudanje i zabavu i gradnju dvoraca.
Kad ostari onda se opusti i počinje prljati, kad ostari još više počinje biti vrlo beskoristan, ali zrači povijesti, a onda ga treba umrijeti, nestati, ostaviti samo vlažnu zemlju iza sebe i hrpu sretnih i manje sretnih uspomena. Na kraju krajeva i mi smo samo par dana snijega u godinama koje prolaze.

Kad bi barem kišilo...

- 14:42 - komentiraj (0) - isprintaj za poslije - #

raindrops keep fallin' on my head - b j thomas

Raindrops keep fallin' on my head
and just like the guy whose feet are too big for his bed
nothin' seems to fit
those raindrops are fallin' on my head, they keep fallin'

So I just did me some talkin' to the sun
and I said I didn't like the way he got things done
sleepin' on the job
those raindrops are fallin' on my head, they keep fallin'

But there's one thing I know
the blues they send to meet me won't defeat me
it won't be long till happiness steps up to greet me

Raindrops keep fallin' on my head
but that doesn't mean my eyes will soon be turnin' red
cryin's not for me
'cause I'm never gonna stop the rain by complainin'
because I'm free
nothin's worryin' me

It won't be long till happiness steps up to greet me

Raindrops keep fallin' on my head
but that doesn't mean my eyes will soon be turnin' red
cryin's not for me
'cause I'm never gonna stop the rain by complainin'
because I'm free
nothin's worryin' me

- 14:34 - komentiraj (0) - isprintaj za poslije - #

srijeda, 04.01.2006.

A pleasing land of drowsy head it was,
of dreams that wave before the half shut eye...

"Our first night watch is adequate against fire and some violence,
but if we were more often able to ensure justice, after the fact,
then criminals would truly have something to fear from law enforcement."

- 12:02 - komentiraj (0) - isprintaj za poslije - #

utorak, 03.01.2006.

you have become their sadness, so have fun with it

Eto nas u svijetu naših novogodišnjih rezolucija. Voda je zaključala i vrijeme je da počnemo raditi juhu od svojih snova i nada. Naravno neće to biti ona bakina kokšja juha koja liječi prehladu, ali može ispasti najbolja godina dosada, sa samo ponekim šmrcajem.
Osobno sada krećem u borbu sa voljom za učenjem jer se već treba spremati za faks, kad bi se život kretao oko nečeg zanimljivijeg...
Novu godinu sam započeo u brvnari u Dubravi da bi tijekom večeri završio polupijan u stanu gdje sam se nadisao začina koji je lebdio zrakom i to mi je osiguralo vrlo tvrd san he, he, he. Naravno da se ništa posebnog nije dogodilo, ali i to je dobro (na onaj neki podsvjesni psihološki način ili na neki uzročno-posljedični slijed događaja zvan sudbina)

Sada kada sam se zapetljao u metafore da parafraziram Bond zlikovca:

You cannot crush my dreams, but my dreams can crush you.

Ako samo vama ovo nije imalo smilsa u kontekstu niste jedini.

- 00:29 - komentiraj (1) - isprintaj za poslije - #

srijeda, 28.12.2005.

born slippy - underworld

Drive boy dog boy dirty numb angel boy
In the doorway boy she was a lipstick boy
She was a beautiful boy and tears boy
And all in your innerspace boy you had
Hands girl boy and steel boy you had
Chemicals boy I’ve grown so close to you
Boy and you just groan boy she said
Comeover comeover she smiled at you boy.

Let your feelings slip boy but never your mask boy
Random blonde bio high density rhythm blonde boy
Blonde country blonde high density
You are my drug boy you’re real boy speak to me
And boy dog dirty numb cracking boy
You get wet boy big big time boy
Acid bear boy babes and babes and babes and
Babes and babes and remembering nothing boy.
You like my tin horn boy and get wet like an angel.
Derail.

You got a velvet mouth you’re so succulent and beautiful
Shimmering and dirty wonderful and hot times
On your telephone line and God and everything
On your telephone and in walk an angel.
And look at me your mom squatting pissed in
A tube hole at tottenham court
Road I just come out of the ship
Talking to the most blonde I ever met.
Shouting
Lager lager lager lager shouting
Lager lager lager lager shouting
Mega mega white thing mega mega white thing
Mega mega white thing mega mega shouting
Lager lager lager lager mega mega white thing
Mega mega white thing
So many things to see and do in the tube hole
True blonde going back to romford
Mega mega mega going back to romford
Hi mom are you having fun and now are you on
Your way to a new tension headache

To je bio 100ti post.

- 19:48 - komentiraj (1) - isprintaj za poslije - #

confide in me - kylie minogue

I stand in the distance
I view from afar
should I offer some assistance?
should it matter who you are?

We all get hurt by love
and we all have our cross to bear,
but in the name of understanding now
our problems should be shared
Confide in me, confide in me

I can keep a secret
and throw away the key,
but sometimes to release it
is to set our children free

We all get hurt by love
and we all have our cross to bear
but in the name of understanding now
our problems should be shared
Confide in me, confide in me

Stick or twist the choice is yours,
hit or miss what's mine is yours,
stick or twist the choice is yours,
hit or miss what's mine is yours

We all get hurt by love
and we all have our cross to bear
but in the name of understanding now
our problems should be shared
Confide in me, confide in me

- 19:47 - komentiraj (0) - isprintaj za poslije - #

found a boy yesterday

Budim se bez osjećaja u lijevoj ruci, sav zgužvan na krevetu, odmah znam - prespavao sam pola dana. Polu transparentne diode odaju da je već prošlo podne. Zaspao sam sinoć gleadjući kroz prozor kako je sve u nekom purpurnom tonu zbog snijega i stare nam ulične rasvjete.
Zadnja misao je bila gdje golubi spavaju...dobro nije baš zadnja jer nisam toliki freak, ali i to je nešto za pondranje.

Eto, znaš da je pljuga kad živiš jučer.

- 19:33 - komentiraj (0) - isprintaj za poslije - #

ponedjeljak, 26.12.2005.

blagdanski dani

Ponekad stvari krenu u smjeru u kojem ne bi smjele. Misao koja je morala i Bogu proći kroz glavu ili to šta koristi kao glavu, kada je stvorio čovjeka. Dakako ja sebe ne smatram bogom, iako smatram da me možda koji pauk na zidu gledao kao takvog stotinke prije nego što mu je okončan život.
Obljetinica je tsunamija danas, prije godinu dana netko je imao najluđu rođendansku proslavu, tu čnjenicu ni moj stari nije smatrao smiješnom. Bolestan sam u glavu.

Između prljavih tanjura i vinskih čaša sa otiscima usana po rubu, između mrvica i mrlja blagdanskog obroka, našao sam tacnu sa kolačima. Zgrabio sam jedan, znajuči odmah da ću morati polizati prste. Bit će zabavno pokušavati gubiti kilograme poslije, ali ne valja sada o tome razmišljati. Netko drugi će prati suđe ujutro, dok ću ja spavati duže...život je pomalo lijep.

Zvoni telefon, nakon par zvonjava traženja, nalazim kefu ispod jedne salvete. Zove stari prijatelj da se dogovrimo oko Nove godine, pričamo nekoliko minuta uz par šala koje bi valjda još dvije osobe na cijelom svijetu smatrale smiješnima. Jednom prilikom, ne tako nedavno, naglasio sam kako nemamo više o čemu razgovarati, na što je on konstatirao da nemamo o čemu razgovarati od '92. Zašto je odabrao tu godinu, jesmo li neke životno važne informacije izmjenili u skloništu vrtića, bilo bi vrlo ironično da jesmo, nešto je bilo prigušeno zvukom zastarjele ventilacije.

Manjak samo kontrole i opet uzimam jedan kolač, uskoro će doći gosti i povlačim se u toplu i zagušljivu izolaciju moje sobe da buljim u monitor i pravim se da imam nešto važnije za raditi. Ah, ti blagdanski dani...

- 23:22 - komentiraj (0) - isprintaj za poslije - #

nedjelja, 11.12.2005.

ma bez naslova, čisitm prašinu

Dakle što kaže blog da sanja pa sanja da ga piše netko sa zanimljivijim životom, naravno. Eto upravo gledam Top 20 Queen na Vh1 i tako muzika piči cijeli dan iz različitih izvora, sad samo čekam ovog pijanca sa gornjeg kata da pusti neke narodnjake u pola dva ujutro.

Anyway, šta se zanimljivog dogodilo, apsolutno ništa. Promjenio sam zubara i popravio jedan zub, uz to počeo razmišljati o ljudskim zubima kao jedan od najboljih znakova ljudske borbe protiv propadanj i smrtnosti. Ostao je još jedan ispit za ogdinu, ali sada imam puno posla i deprimiran sam zbog nadolazečih blgdana, koliko god da shvatiš šta imaš, sjetiš se i onoga što nemaš, a to ti se onako nabije u nos da sve miriši kao truli mandarin (ne obaziri se na usporedbu, i da mandarini grozno smrde kad se počinju kvariti). Malo stupam u bolje odnose sa ljudima na faksu, bolje ih upoznajem, that's a good thing i bilo je već vrijeme.

Naravno da sam imao puno dosjetki i mišljenja i da se puno toga dogodilo u svijetu, ali stvarni šok doživite kad kažem da me za to boli dupe. Hvala.

- 22:57 - komentiraj (1) - isprintaj za poslije - #